Rab

 

TKO SU MIZDRAK, SIDRAH I ABDENAG JEDNE OD VAŽNIJIH RAPSKIH RELIKVIJA?

Ako bi smo morali vrednovati što je čovjeku kao pojedincu najvrijednije onda se slažemo sa onima koji na prvo mjesto stavljaju SLOBODU. Pod slobodom mislimo kako na fizičku slobodu, ali još više na slobodu misli, slobodu govora i slobodu da se živi onako kako se svakom čovjeku mili, odnosno onako kako on smatra da je najbolje za njega. Tek iza slobode dolazi zdravlje, sreća i redom sve vrijednosti važne za nekog pojedinca.

No postavlja se pitanje ima li apsolutne slobode? Odgovor je decidirano da je nema iz više razloga, a mi ćemo navesti samo dva najbitnija. Prvo nema apsoluta jer bi to predstavljalo svojevrsno savršenstvo, a savršenstvo se ogleda samo u svemiru kao takvom ili gledajući očima vjernika u Bogu. S druge strane ne mogu postojati dvije apsolutne slobode, jer bi jedna drugu potirale. To prevedeno znači da ne mogu dva ili više ljudi imati apsolutnu slobodu da rade što god žele, jer bi kad tad došli u sukob sa istom takvom apsolutnom slobodom drugog čovjeka, a to nije moguće, jer onda jedna od sloboda ne bi bila apsolutna. Znači sloboda može biti samo relativna, odnosno ograničena. Ograničenja se odnose na to da svatko  može raditi ono što hoće, ali pod uvjetom da tim svojim činom ili radnjama ne ugrožava ničim isto takvo pravo drugoga čovjeka.

Sad dolazimo do krucijalnog pitanja, a to je ima li čovjek pravo da se prema svome zdravlju odnosi onako kako on hoće pa čak i da ga ne njeguje i ne čuva? Jednostavna odgovor glasio bi da ima to pravo, ali smije li on svojim ponašanjem ugroziti zdravlje drugog čovjeka koji prema zdravlju ima potpuno suprotan stav. E ovdje je odgovor da ne može.

Za vrijeme kuge zaražene ljude su stavljali u posebne izolacije, razne lazarete i odvajali su ih od zdravih ljudi kako ih ovi ne bi zarazili. Ako današnju pandemiju korona virusa Covid 19 usporedimo sa kugom možemo se složiti da su jako slične i da je Covid 19 „moderna kuga“. Koja je razlika u ponašanju današnjih medicinskih djelatnika i onih iz prošlosti. „Stari“ medicinari su znači izolirali oboljele (mani dio populacije) od zdravih (veći dio populacije). Ovi „današnji“ medicinari stavljaju kompletnu ljudsku populaciju u svojevrsnu izolaciju, umjesto da primjerice odvoje novac i testiraju u Hrvatskoj svih 4.000.000 stanovnika (ako nas uopće još ima toliko) i one koji su pozitivni odvoje na neko posebno mjesto (bolnicu, Arena centar i sl.) i ne puštaju ih van sve dok se ne izliječe, odnosno ne postanu neinfektivni. Time bi „ostatak“ ljudstva nastavio živjeti svojim normalnim ljudskim životom. Ovako su stvari postavljene na glavu i cijela populacija je stavljena u svojevrsni zatvor i ne samo to nego ih se tjera da mijenjaju način svoga života, ponašanja, način komunikacije sa drugim ljudima i sa svojim najbližima. Time čovjeku perfidno pod parolom brige o populaciji izbijaju iz glave ono što čovjeka čini čovjekom i pretvaraju ga u nešto što nikad ranije nije bio niti će u budućnosti postati. Posljedice ovog eksperimenta tek će se vidjeti pogotovo na planu psihičke stabilnosti cijelih generacija koje tek stasaju i u budućnosti će preuzeti vođenje društvom.

I sad kakve sve ovo ima veze sa Rabom i Rabecedom. O tome koliko je puta kuga poharala Rab i kakve je posljedice imala za njegovo stanovništvo pisati ćemo nekom drugom prilikom. Današnjim postom ukazujemo samo na važnost toga da čovjek ima svoje mišljenje i svoje JA ma o kakvom se zlu i prijetnji radilo. Ta SLOBODA je neotuđiva i ona je iznad svih drugih vrijednosti pa čak i fizičke egzistencije kao materijalizacije života samog.

U znak potvrde svega naprijed navedenog odgovaramo u nastavku na postavljeno pitanje iz naslova tko su bili Mizdrak, Sidrah i Abdenag. Kako Fortis navodi u svome djelu, glave tri dječaka po imenima koja su naprijed navedena su bile najveća relikvija Rabljana odmah iza glave svetog Kristofora i ljubomorno su se čuvale od strane posebnih čuvara. Ali tko su bili ti mladići? Prema biblijskoj priči  Mizdrak, Sidrah i Abdenag su se našli u Babilonu za vrijeme kada je tim kraljevstvom vladao kralj Nabukodonozor (vladao 630.-562. p.n.e. odnosno prije Krista). Taj kralj je jednog dana sagradio i podigao zlatni kip visok oko 60 metara i naredio svim ljudima da se poklone tom idolu kao Bogu u znak poštovanja , a onima koji to odbiju učiniti zaprijetio je da će ih spaliti u velikoj peći. Pod takvom prijetnjom svi u kraljevstvu su se poklonili zlatnom idolu osim Mizdraka, Sidraha i Abdenaga. Kada su ih kao Židove prijavili kralju i rekli da odbijaju štovati novopostavljenog Boga i kraljevu zlatnu sliku, ovaj im je ponovo zaprijetio da ili to učine ili ih čeka vatreni užas, pa neka ih onda spašava njihov Bog. Mizdrak, Sidrah i Abdenag su na to odgovorili: „Nema smisla da odgovaramo mom gospodaru po ovom pitanju. Ako nas naš Bog koji voli može osloboditi, oslobodit će nas iz peći, i iz tvoje ruke, kralju; ali ako ne, neka moj Gospodin zna da nećemo štovati vašeg Boga i da nećemo štovati zlatnu sliku koju ste vi osnovali.“[1] Na takav odgovor Nabukodonozor je naredio da vatru pojačaju za još sedam puta i da mladiće bace u vatru. Vatra je bila tako jaka da su oni koji su bacali mladiće u vatru sami se zapalili, a kada su ubačeni u vatru odjednom se u njoj pojavilo četiri lika koji su se kretali. Kad je to kralj vidio pozvao je mladiće da izađu iz vatre i oni su jedan za drugim izašli neokrznuti tako da se nije čak osjećao ni miris dima na njihovoj odjeći. Zadivljeni kralj je rekao blago Bogu koji ima ovakve vjernike, jer nisu htjeli štovati i štovati bilo kojeg boga osim svoga Boga. Kako je ova biblijska priča našla svoje mjesto na Rabu i kako su se na njemu našle ove relikvije ostaje misterija, ali ostaje činjenica da o ovim relikvijama zna vrlo malo ljudi na Rabu danas. Nemamo pretenzije ocjenjivati istinitost biblijskog prikaza, ali je priča vrlo poučna u smislu ne samo da stvarna čvrsta vjera pobjeđuje nego i u onom smislu da čovjek ne može i ne smije mijenjati svoja uvjerenja i način života pred i najvećim zapriječenim nedaćama. Samo tako čovjek je upravo čovjek u onom slobodnomislećem smislu koji ga odvaja od životinje i približava apsolutu odnosno savršenstvu.

Pandemija i biblijska priča naizgled nespojivo, a opet tako usko povezano. Smisao leži negdje između redova ovog posta i za onog tko zna čitati između redova biti će jasno i gdje je mjesto Raba u cijeloj stvari. Kako je jednom jedan mudar čovjek rekao: „Za muzikalnog je i komarac muzika!“.

---

[1] Citat iz Biblije preneseno sa https://www.translatetheweb.com/?from=id&to=hr&ref=SERP&refd=www.bing.com&dl=en&rr=UC&a=https%3a%2f%2fid.wikipedia.org%2fwiki%2fSadrakh%2c_Mesakh_dan_Abednego