Preskoči na glavni sadržaj

Rab

 

TKO SU MIZDRAK, SIDRAH I ABDENAG JEDNE OD VAŽNIJIH RAPSKIH RELIKVIJA?

Ako bi smo morali vrednovati što je čovjeku kao pojedincu najvrijednije onda se slažemo sa onima koji na prvo mjesto stavljaju SLOBODU. Pod slobodom mislimo kako na fizičku slobodu, ali još više na slobodu misli, slobodu govora i slobodu da se živi onako kako se svakom čovjeku mili, odnosno onako kako on smatra da je najbolje za njega. Tek iza slobode dolazi zdravlje, sreća i redom sve vrijednosti važne za nekog pojedinca.

No postavlja se pitanje ima li apsolutne slobode? Odgovor je decidirano da je nema iz više razloga, a mi ćemo navesti samo dva najbitnija. Prvo nema apsoluta jer bi to predstavljalo svojevrsno savršenstvo, a savršenstvo se ogleda samo u svemiru kao takvom ili gledajući očima vjernika u Bogu. S druge strane ne mogu postojati dvije apsolutne slobode, jer bi jedna drugu potirale. To prevedeno znači da ne mogu dva ili više ljudi imati apsolutnu slobodu da rade što god žele, jer bi kad tad došli u sukob sa istom takvom apsolutnom slobodom drugog čovjeka, a to nije moguće, jer onda jedna od sloboda ne bi bila apsolutna. Znači sloboda može biti samo relativna, odnosno ograničena. Ograničenja se odnose na to da svatko  može raditi ono što hoće, ali pod uvjetom da tim svojim činom ili radnjama ne ugrožava ničim isto takvo pravo drugoga čovjeka.

Sad dolazimo do krucijalnog pitanja, a to je ima li čovjek pravo da se prema svome zdravlju odnosi onako kako on hoće pa čak i da ga ne njeguje i ne čuva? Jednostavna odgovor glasio bi da ima to pravo, ali smije li on svojim ponašanjem ugroziti zdravlje drugog čovjeka koji prema zdravlju ima potpuno suprotan stav. E ovdje je odgovor da ne može.

Za vrijeme kuge zaražene ljude su stavljali u posebne izolacije, razne lazarete i odvajali su ih od zdravih ljudi kako ih ovi ne bi zarazili. Ako današnju pandemiju korona virusa Covid 19 usporedimo sa kugom možemo se složiti da su jako slične i da je Covid 19 „moderna kuga“. Koja je razlika u ponašanju današnjih medicinskih djelatnika i onih iz prošlosti. „Stari“ medicinari su znači izolirali oboljele (mani dio populacije) od zdravih (veći dio populacije). Ovi „današnji“ medicinari stavljaju kompletnu ljudsku populaciju u svojevrsnu izolaciju, umjesto da primjerice odvoje novac i testiraju u Hrvatskoj svih 4.000.000 stanovnika (ako nas uopće još ima toliko) i one koji su pozitivni odvoje na neko posebno mjesto (bolnicu, Arena centar i sl.) i ne puštaju ih van sve dok se ne izliječe, odnosno ne postanu neinfektivni. Time bi „ostatak“ ljudstva nastavio živjeti svojim normalnim ljudskim životom. Ovako su stvari postavljene na glavu i cijela populacija je stavljena u svojevrsni zatvor i ne samo to nego ih se tjera da mijenjaju način svoga života, ponašanja, način komunikacije sa drugim ljudima i sa svojim najbližima. Time čovjeku perfidno pod parolom brige o populaciji izbijaju iz glave ono što čovjeka čini čovjekom i pretvaraju ga u nešto što nikad ranije nije bio niti će u budućnosti postati. Posljedice ovog eksperimenta tek će se vidjeti pogotovo na planu psihičke stabilnosti cijelih generacija koje tek stasaju i u budućnosti će preuzeti vođenje društvom.

I sad kakve sve ovo ima veze sa Rabom i Rabecedom. O tome koliko je puta kuga poharala Rab i kakve je posljedice imala za njegovo stanovništvo pisati ćemo nekom drugom prilikom. Današnjim postom ukazujemo samo na važnost toga da čovjek ima svoje mišljenje i svoje JA ma o kakvom se zlu i prijetnji radilo. Ta SLOBODA je neotuđiva i ona je iznad svih drugih vrijednosti pa čak i fizičke egzistencije kao materijalizacije života samog.

U znak potvrde svega naprijed navedenog odgovaramo u nastavku na postavljeno pitanje iz naslova tko su bili Mizdrak, Sidrah i Abdenag. Kako Fortis navodi u svome djelu, glave tri dječaka po imenima koja su naprijed navedena su bile najveća relikvija Rabljana odmah iza glave svetog Kristofora i ljubomorno su se čuvale od strane posebnih čuvara. Ali tko su bili ti mladići? Prema biblijskoj priči  Mizdrak, Sidrah i Abdenag su se našli u Babilonu za vrijeme kada je tim kraljevstvom vladao kralj Nabukodonozor (vladao 630.-562. p.n.e. odnosno prije Krista). Taj kralj je jednog dana sagradio i podigao zlatni kip visok oko 60 metara i naredio svim ljudima da se poklone tom idolu kao Bogu u znak poštovanja , a onima koji to odbiju učiniti zaprijetio je da će ih spaliti u velikoj peći. Pod takvom prijetnjom svi u kraljevstvu su se poklonili zlatnom idolu osim Mizdraka, Sidraha i Abdenaga. Kada su ih kao Židove prijavili kralju i rekli da odbijaju štovati novopostavljenog Boga i kraljevu zlatnu sliku, ovaj im je ponovo zaprijetio da ili to učine ili ih čeka vatreni užas, pa neka ih onda spašava njihov Bog. Mizdrak, Sidrah i Abdenag su na to odgovorili: „Nema smisla da odgovaramo mom gospodaru po ovom pitanju. Ako nas naš Bog koji voli može osloboditi, oslobodit će nas iz peći, i iz tvoje ruke, kralju; ali ako ne, neka moj Gospodin zna da nećemo štovati vašeg Boga i da nećemo štovati zlatnu sliku koju ste vi osnovali.“[1] Na takav odgovor Nabukodonozor je naredio da vatru pojačaju za još sedam puta i da mladiće bace u vatru. Vatra je bila tako jaka da su oni koji su bacali mladiće u vatru sami se zapalili, a kada su ubačeni u vatru odjednom se u njoj pojavilo četiri lika koji su se kretali. Kad je to kralj vidio pozvao je mladiće da izađu iz vatre i oni su jedan za drugim izašli neokrznuti tako da se nije čak osjećao ni miris dima na njihovoj odjeći. Zadivljeni kralj je rekao blago Bogu koji ima ovakve vjernike, jer nisu htjeli štovati i štovati bilo kojeg boga osim svoga Boga. Kako je ova biblijska priča našla svoje mjesto na Rabu i kako su se na njemu našle ove relikvije ostaje misterija, ali ostaje činjenica da o ovim relikvijama zna vrlo malo ljudi na Rabu danas. Nemamo pretenzije ocjenjivati istinitost biblijskog prikaza, ali je priča vrlo poučna u smislu ne samo da stvarna čvrsta vjera pobjeđuje nego i u onom smislu da čovjek ne može i ne smije mijenjati svoja uvjerenja i način života pred i najvećim zapriječenim nedaćama. Samo tako čovjek je upravo čovjek u onom slobodnomislećem smislu koji ga odvaja od životinje i približava apsolutu odnosno savršenstvu.

Pandemija i biblijska priča naizgled nespojivo, a opet tako usko povezano. Smisao leži negdje između redova ovog posta i za onog tko zna čitati između redova biti će jasno i gdje je mjesto Raba u cijeloj stvari. Kako je jednom jedan mudar čovjek rekao: „Za muzikalnog je i komarac muzika!“.

Primjedbe

  1. Odličene,teme.U ovom tekstu ima bar tri neovisne i jako interesantne teme.Prva oslobodi ima u sebi transcedentni karakter kojeg pozitivistički pobijaš.Druga je tema je paralela na povjsni događaj o kojemu je pisao prof.I.Barić,a treća je itekako interesantna s područja arheologije,teologjije i barem dvije religijske skupine.Odličan početak bloga !

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala. Nastavak slijedi i nadam se da će biti još puno interesantnih tema.

    OdgovoriIzbriši
  3. Citat : "No postavlja se pitanje ima li apsolutne slobode? Odgovor je decidirano da je nema iz više razloga, a mi ćemo navesti samo dva najbitnija. Prvo nema apsoluta jer bi to predstavljalo svojevrsno savršenstvo, a savršenstvo se ogleda samo u svemiru kao takvom ili gledajući očima vjernika u Bogu".

    Ovo u svakom slučaju teži panteističkom pogledu na svijet,dok se kod nas kršćana potpuna sloboda očituje u samom Stvoritelju.
    Što se tiče samog empirizma u kršćanskim znanostima, veliki crkveni naučitelj je lijepo rekao ovako : "Duhovna dimenzija, brojeva i umjetnosti. Pamte se a nisu vezana za osjetila. Spominju se u raznim imenima na različitim jezicima svijeta, a svagdje imaju isto značenje"!
    Prema tome : Tko ne razumije kritizira. A tko razumije žali onoga tko kritizira.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne vidim antinomiju u iznesenom i komentaru. Kao što se kritika razlikuje od kritizerstva tako i propitkivanje istine treba razlikovati od tabua nedodirljivih i zadanih aksioma.

      Izbriši
  4. Citat : " Sad dolazimo do krucijalnog pitanja, a to je ima li čovjek pravo da se prema svome zdravlju odnosi onako kako on hoće pa čak i da ga ne njeguje i ne čuva? Jednostavna odgovor glasio bi da ima to pravo, ali smije li on svojim ponašanjem ugroziti zdravlje drugog čovjeka koji prema zdravlju ima potpuno suprotan stav. E ovdje je odgovor da ne može".
    Piranje: Da li se čovjek prema sebi mora odnositi kao prema osobi, čovjeku ili se može odnositi kao prema robi, svojoj svojini, i s tom stvari, sobom, raditi što hoće?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Protagora je davno rekao: "Čovjek je mjerilo svih stvari - onih koje jesu da jesu, a i onih koje nisu da nisu." Nema dijaloga ako se netko postavi na poziciju apsolutne istine, jer onda se nema o čemu razgovarati, onda postoji samo strana koja sluša, od druge strane koja ionako sve zna. Čovjek je kreator svoje sudbine i tu kreaciju mu nitko ne može oduzeti, pa čak i ako bi ta kreacija bila autodestruktivna, jer ga upravo to i razlikuje od savršenstva. A nije li i APSOLUTNO SAVRŠENSTVO i samo destruktivno pa možda čak i autodestruktivno?

      Izbriši
  5. Pa čovjek se ni ne postavlja sa pozicije apsolutne istine. Kad bi to učinio bio bi malouman, priznao bi da ništa ne razumije, pa čak i ono što misli da razumije. A to se tiči Protagore i njegovog antropološkog stava da je čovjek, ovdje kao centralna antropološka točka, mjerilo svih stvari, to čak ne pobija niti teološka antropologija. Jer i u samom Svetom Pismu se navodi univerzalna svrha čovjeka. Jer u trenutku stvaranja čovjeka "sve što jest da jest a nije da nije, a može biti" je dobilo svoju svrhu, do onda su stvari imale svoju funkciju. Pa stvoritelj se ne očituje u ovoj jadnosti misli ovdje na zemlji već se očituje tamo gdje čovjek nema pristupa a to je u samom trenutku postanka svega što jest da jest... !
    Sva ta pozitivistička filozofija će dobiti na vrijednosti onog dana kad čovjek stvori materiju. Do onda će se zvati filozofijom... !
    Protagora-sofističko razdoblje grčke filozofije, sofist.
    SOFIZAM!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

  O RABECEDI RABeceda je blog o Rabu njegovoj prošlosti, znamenitostima, ljudima, nepoznatim ili manje poznatim događajima i činjenicama koje ga čine tako osobitim među svim drugim Jadranskim otocima. Na blogu ćete moći čitati o raznim stvarima, ali koje su sve na neki način, manje ili više,   povezane sa Rabom, bilo da opisuju Rab kao mjesto ili otok, bilo da se Rab samo spominje u nekom kontekstu, ili se spominju Rabljani, ili su o Rabu pisali, pjevali, ili na neki drugi način se izražavale osobe koje su, ili po rođenju Rabljani ili imaju bilo kakvu vezu sa ovim čarobnim škojem. Na blogu ćemo imati stalne rubrike i to: Crtice iz prošlosti Raba, Fauna Raba, Flora Raba, Intervju sa …, Knjige o Rabu, Legende i običaji otoka Raba, Manje poznate činjenice o Rabu, Nepoznati Rab, Pjesme o Rabu, Povijest Raba, Poznati Rabljani, Turizam na Rabu i Umjetnost Raba kroz vjekove. Pažljivi čitatelj je mogao primijetiti da smo u prethodnim rečenicama neprestano zazivali Rab i Rabljane, a...
  Planinarsko društvo KAMENJAK Rab Dan 21. srpnja je dan planinara, a zašto je to baš taj dan piše recimo „Novi list“ od 18. listopada 2002. i kao razlog navodi ljubav. Tako u „Novom listu“ stoji: „Znaju li planinari koji se veru po hrvatskim gorama zašto je baš 21. srpanj njihov dan? Petrarca je kriv za sve! Naime toga se dana prije gotovo sedam stoljeća, veliki talijanski renesansni pjesnik Francesco Petrarca, u Provansi, dok je pisao stihove svojoj legendarnoj Lauri, popeo na 1909 metara visoki vrh Mont Ventouxa. Bio je to prvi poznati uspon na planinu isključivo radi osobnog zadovoljstva, pa se zato taj dan i drži rođendanom planinarstva. Kod nas je gorske visine prvi ozbiljno opisao Petar Zoranić u svojemu već slavnom djelu »Planine«.“ Ah ta ljubav! Oduvijek smo znali da bez ljubavi nema stvaranja, jer ljubav je najjača pokretačka snaga i bez ljubavi nema života ni životnih ljepota. Tako je i ljubav prema prirodi ponukala grupu rapskih entuzijasta da osnuju planinarsko dr...
  RAPSKE AMFORE Kroz povijest Rab je u više navrata poharala kuga i za sobom ostavila posljedice kao uostalom i u cijeloj Europi i tadašnjem svijetu. Pandemiju koronavirusa Covida 19 treba shvatiti kao „modernu kugu“ koja trenutno hara, ali i ona će proći kao i slične nedaće u povijesti samo je pitanje koje će posljedice ostaviti za sobom kako u ekonomiji, životu ljudi, ali još više u njihovoj psihi pa vjerojatno i u društvenom uređenju koje će zasigurno doživjeti određene promjene. Evo to je upravo razlog što se duže vrijeme nismo javljali jer smo „vodili borbu“ sa tim mikro-makro neprijateljem. Ali pisanje postova nije neka obveza koja se mora odraditi svaki dan kao posao. To je jednostavno potreba da se iznesu neke misli svoje i drugih autora o otoku kojega zapravo svi neizmjerno volimo. A to je upravo i namjera Rabecede. U prijašnjem postu koji je govorio o Fortisovom putovanju Dalmacijom pa i Rabom, spominjala se i Pentingerova karta i ovaj put smo odlučili ne ulaziti u ...