NAŠA GLAZBA NAPREDUJE NA SVAČIJE ZADOVOLJSTVO

 

Udruge kao forma udruživanja građana nije izmišljena u današnje vrijeme, nego postoji od davnina. To je oblik udruživanja zainteresiranih osoba oko neke teme, odnosno interesa, koji ih povezuje, a ujedno društvo od toga ima „koristi“ koja nije mjerljiva u novcu nego govori o kulturi i stupnju razvoja jednog društva. Ljudi kroz razne udruge zadovoljavaju svoje potrebe za različitim interesima koji se ispoljavaju kroz pripadnost određenoj grupaciji koja se u obično u svoje slobodno vrijeme bavi odabranom temom. Interesa i udruga ima raznih, ali nam ovdje nije cilj analizirati ih u globalu, nego spomenuti jednu koja je na Rabu sveprisutna kroz desetljeća i koja je uz sve uspone i padove u svome postojanju postala nezamjenjivi dio rapske svakodnevnice i pogotovo njegovih svečarskih dana, tako da ju gotovo više i ne doživljavamo kao nešto izuzetno vrijedno i rijetko u današnje doba. Ova udruga je jednostavno svojim djelovanjem ugradile sebe kroz svoje djelovanje u gradske zidine i eho njenog rada odzvanja rapskim kalama za svakog onoga koji ima istančani sluh da zna slušati što mu kameni zidovi, portali i ploče potiho poje. Naravno riječ je o Limenoj glazbi.

Limena glazba na Rabu osnovana je 1913. godine i njen prvi predsjednik bio je Petar Galzigna. O povijesti Limene glazbe Rab povodom proslave stogodišnjice od osnivanja, u nakladi Grada Raba, 2013. godine izašla je monografija pod nazivom „NAŠA GLAZBA NAPREDUJE NA SVAČIJE ZADOVOLJSTVO – LIMENA GLAZBA NA RABU 1913. -2013.“, a kao autori se potpisuju Dušan Mlacović i grupa autora. Dušan Mlacović, kao profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, uz pomoć Josipa Semitekola dugogodišnjeg člana udruge, su vrlo minuciozno uredili monografiju koja je puna povijesnih podataka o udruzi, ali i prepuna fotografija i što je najvažnije imena članova od osnutka pa do danas. Koncepcija monografije je urađena, usudio bih se reći virtuozno, jer od materijala koje su imali na raspolaganju nisu podlegli samo suhoparnom nabrajanju činjenica, nego su kroz naslove pojedinih dijelova i ponekom ispričanom pričom iz života udruge i njenih članova ugradili u monografiju jedan dodatan kvalitet koji izbija sa stranica ove knjige poput neke predivne melodije. Ovome je svakako doprinio i rad Mladena Šćerba koji je svojstveno svome umjetničkom duhu grafički i likovno opremio monografiju.

Monografija započinje sa naslovnom stranicom na kojoj se nalazi dio puhačkog instrumenta i naslovom „NAŠA GLAZBA NAPREDUJE NA SVAČIJE ZADOVOLJSTVO Limena Glazba Na Rabu 1913. – 2013.“. Poglavlje „STO GODINA“ započinje sa rukom dirigenta koji svojim dirigentskim štapićem indikativno pokazuje na slijedeće stranice iza kojih slijede druge ruke, ovog puta ruke glazbenika i najavljuju poglavlje „OVDJE SE USTANOVILO DRUŠTVO »GRAĐANSKA GLAZBA« O počecima Limene glazbe na Rabu – Građanska glazba Rab“. Ruke, ili bolje rečeno prsti glazbenika su motiv koji i dalje najavljuju novo poglavlje „GLAZBARI I POLUGLAZBARI. Rapska limena glazba u razdoblju između dvaju svjetskih ratova“. U svim opisanim rukama glazbenika nalaze se neki puhački instrumenti, pa tako i ruke na klarinetima najavljuju poglavlje „GLAZBA MUZICIRA U SVIM PRIGODAMA. Gradska glazba, Mlada glazba 1945. – 1986.“, a ruke sa trubama preuzimaju najavu poglavlja „KOTRLJANJE ZLATNOG SUNCA. Limena glazba Dobrovoljnog vatrogasnog društva Rab“. Poluprofil glazbenika sa puhačkim instrumentom i sveprisutnom rukom najavljuje slijedeće poglavlje imena „SLAVLJENICI. Rapska Limena glazba 2013.“. Konačno jedan udarački instrument u rukama glazbenika najavljuje poglavlje „NIKAD NE MUČI SVOJ INSTRUMENT! Sjećanje na preminule veterane rapske Limene glazbe“. I onda opet kao u kakvoj dobro skladanoj operi puhački instrumenti u rukama glazbenika začinjeni sa notnim zapisom na kojem piše naslov „Valcer Hijacinti“ i koji svi zajedno najavljuju poglavlje „TISUĆE I TISUĆE SATI.  Glazbenici rapske Limene glazbe – sastav i ustroj“. Konačno fotografija trupova dijela članova udruge, snimljenih bez glava i nogu, ali sa puhačkim instrumentima i notnim zapisima u rukama najavljuju i posljednje poglavlje u monografiji pod nazivom „IZ ALBUMA GLAZBE RAB“. Detalj koji je mnogim onima koji su listali ovu monografiju možda promakao je da se u odsjaju suncem obasjanog dijela jednog instrumenta vide obrisi glava tih istih glazbenika ali i ono nešto još suptilnije u pozadini se naslućuje Rab. A Stare fotografije Raba se nalaze kao kameni međaši na početnim i završnim unutarnjim koricama monografije dok se na vanjskim koricama nalaze fotografije glazbenika i to vrlo promišljeno stavljeno počevši od jedne od najstarijih do jedne od najsuvremenijih fotografija.

Možda će netko reći da ova fotografska analiza monografije ne ide sa opisom jedne udruge u čijem je fokusu glazba, ali to se čini samo na prvi pogled jer opis govori o tome koliko je kreativnosti i promišljanja uloženo u ovu knjigu. Nemamo namjeru prepričavati što se krije u tekstu iza pojedinih poglavlja to ostavljamo svakom čitatelju da učini ponaosob i što toplo preporučujemo. Ali se ne možemo oteti dojmu da naslovi pojedinih poglavlja kao i fotografije uz njih šalju svoju poruku koja je u biti vrlo jednostavna, a glasi neizmjerna i ničim uvjetujuća ljubav prema Rabu uz slogan udruge: „Naša glazba napreduje na svačije zadovoljstvo!“. Isto tako u ovom tekstu nećemo spominjati nijednog člana ponaosob, jer svi zaslužuju podjednako svoje mjesto u radu ove udruge iako bi mogli ispričati neke anegdote sa njihovih koncerata koje nimalo ne zaostaju za nekim legendarnim scenama iz filma „Amarcord“ Federika Felinija. Ali budući da izuzetak potvrđuje pravilo ipak ćemo ispripovijedati jednu od njih koja zorno opisuje Limenu glazbu, a do sada nije bila nigdje zabilježena. 

Radnja ide ovako … Tamo neke dvije tisuće i neke godine za vrijeme obilježavanja dana Sv. Kristofora, Sv. Ane i Sv. Jakova, koji se u Rabu proslavljaju pod imenom Rapska fjera i po kojem je Rab postao čuven na turističkoj mapi svijeta, na Rab su kao i svake godine došle delegacije iz Republike San Marino, iz Republike Slovenije i grada Kenigsbruna. Kao dobri domaćini, ali i kao grad koji se diči svojom turističkom prošlošću Grad Rab se trudio ugostiti svoje prijatelje kako to dolikuje, te su im između ostalog organizirali i koncert limene glazbe koji se održao u gradskoj loži, u starom gradu. U to vrijeme prostor lože se koristio za razne kulturne manifestacije, a preko dana je dio lože koristio kafić (znakovitog imena Art) koji se nalazio u neposrednoj blizini, točnije preko puta uske ulice. Članovi Limene glazbe bili su poredani u samom centru lože, a njihov sada pokojni kapelnik Emerik Gregur je bio okrenut leđima prema publici koja je sjedila u stolicama u prednjem dijelu lože ili bila naslonjena na zid lože svuda uokolo. Sve u svemu jedan vrlo nesvakidašnji gotovo intimni ambijent, koji uvijek dodatno razgali srca slušatelja kada se razglase taktovi poznatih melodija. Tako je bilo i ovaj put. Kapelnik je dirigirao, a glazbenici su svirali izuzetno nadahnuto što je uz vrlo melodičan i veseli repertoar pjesama koje su izvodili imalo za posljedicu da je publika u jednom momentu počela spontano pljeskati u ritmu glazbe. Kapelnik Emerik se okrenuo publici i nakon što se naklonio gestom velikog majstora pokazao je na glazbenike. Poruka je bila otprilike: „Ovu divnu večer zahvalite njima, jer oni tako maestralno sviraju. Ali ipak znajte da sam ih ja istrenirao da sviraju tako bez greške, a kao dokaz evo pokazati ću vam da mogu svirati i bez mene.!“ I nakon te geste u maniru najvećih dirigenata naš kapelnik se lagano u ritmu glazbe lagano uputio preko ulice smjestivši se direktno na šank obližnjeg kafića odakle je promatrao ložu i zbivanja u njoj iz neke svoje dimenzije. Taj potez je izazvao oduševljenje u publici i među okupljenim građanstvom da je pobrao još veći aplauz i on i naši glazbenici. Međutim… naš kapelnik je osim glazbe imao i još jednu strast … i nakon prve naručio je još jednu čurupicu. Dok su se gosti lagano smijuljili i sve više pljeskali glazbenici su se sve više počeli znojiti ne prekidajući svoju izvedbu. Kada je to potrajalo već više nego što bi to bilo normalno, po mjerilima ovoga svijeta, počela je lagana nervoza među glazbenicima, koji ipak nisu prestajali svirati. Ali onda su počeli očima i motima davati molećive znake prema meni koji sam sjedio sa jednom od delegacije da vratim kapelnika. Kapelnik je u međuvremenu mirno pio svoje piće i nasmijan kao u transu uživao u izvedbi svojih glazbenih kolega. To je trajalo neko vrijeme, a onda se kapelnik spustio iz svoje dimenzije lagano i slavodobitno vrativši se na scenu lože i kao da ništa nije bilo nastavio dirigirati orkestrom završivši maestralno vjerojatno najbolju svoju dirigentsku rolu u životu,.

Evo to je crtica iz života Limene glazbe Rab koju je trebalo doživjeti. Ali takvih anegdota je bilo još i nadajmo se da će ih imati netko zabilježiti i ispričati kada budu slavili i svoju dvjesto godišnjicu, a do tada uživajmo u njihovoj glazbi i poželimo im svekoliki napredak na naše i njihovo zadovoljstvo.