BOTANIČKI PUT PO RABU

Knjigu „Botanički put po Istri, Kvarnerskim otocima i Dalmaciji započet 14. kolovoza 1801., a dovršen 6. kolovoza 1802. – Viaggio botanico nell'Istria, Isole del Quarnero, e nella Dalmazia, incominciato il di 14 d'Agosto 1801. e terminato il di 6 d'Agosto 1802.“ napisao je Josip Host u spomen 150. obljetnice utemeljenja Matice hrvatske u Zagrebu (1842 -1992) i 117 godina obljetnice osnutka Matice Hrvatske u Rijeci (1876 – 1992). U izdanju Matice hrvatske ogranak Rijeka 1993. godine je u Rijeci izdan reprint tog dijela uz redakturu, prijevod i dodatnu studiju o autoru, Krešimira Čvrljka i stručnu redakturu biljaka Ivana Šugara. Čvrljak je svojim addendumom dodao novi kvalitet originalnom djelu i pomogao ne samo da ovo djelo ponovo ugleda svjetlo dana, nego da dobije i jednu novu dimenziju, koja je od putopisa napravila relevantno botaničko djelo za proučavanje „flornih poljana istočnojadranske obale“ kako to lijepo kazuje Čvrljak.

U navedenom dijelu otoku Rabu su posvećene tri stranice na kojima Host opisuje svoj dolazak u Lopar na otoku Rabu u srpnju 1802., te što je sve vidio tijekom par dana koje je proveo na Rabu dok nije otišao na susjedni otok Pag. Za Lopar Host kaže da je to lijepo mjesto s dobrom vodom te da je zasađeno lozom, pšenicom i voćkama. U Loparu je proveo cijeli jedan dan od ujutro do popodne kada je na konjima njegova ekipa odjahala prema gradu Rabu. Na putu prema Rabu vjerojatno starim putom preko Fruge odmah je primijetio kako on kaže „vrlo fini bijeli mramor nalik kararskom“. Nadalje on spominje usmenu predaju da su stari Rimljani vadili mramor iz tog brda i da se tragovi još uvijek mogu zamijetiti. Na putu do Raba opisuje hrastovu šumu (Quercus ilex) te hvali stanovnike kako su je očuvali i u tu svrhu zabranili ispašu koza što je rijetkost u Dalmaciji, a zbog žira koje je služilo za ishranu druge stoke, ali i za ljudsku ishranu u vremenima neimaštine ili lošeg uroda drugih kultura.

Za Rab Host kaže: „To je najljepši otok u cijeloj Dalmaciji“ i pored opisa kako su bili izvrsno ugošćeni u biskupskoj palači nadalje pripovijeda kako je drugi dan projahao do kraja otoka sa zapadne strane (Kalifront), te naposlijetku navodi sve biljke koje je pronašao na otoku. Popis dajemo u cijelosti u prilogu ovog teksta.

Cijeli ovaj tekst je u stvari oda biljnoj raznolikosti Dalmacije, pa tako i otoka Raba, a te činjenice ponekad nismo svjesni ni mi sami koji živimo tu budući da floru koja nas okružuje doživljavamo kao nešto obično i samo po sebi je normalno da je dio našeg habitata. Čini se da i dan danas ponekad kako bi rekla narodna izreka: „Od drveta ne vidimo šumu“ i nužno je da nam neko sa strane otvori oči na ljepotu i raznolikost „šume“ u kojoj živimo.

Josip Host riječanin rodio se 1755. godine, a umro 1836 godine, bio je svećenik senjske biskupije i zagrebački kanonik, ali i znanstvenik na dobrobit „scientiae amabilis“ (znanosti dopadljive). A ta znanost je botanika i ona Hosta promovira prije svega u vrhunskog botaničara. Koga zanima da sazna više o životu ovog posebnog čovjeka to može pronaći na stranicama ove izvanredne knjige iz pera povjesničara hrvatske i europske renesansne filozofske baštine Krešimira Čvrljka, autora koji zaslužuje da se i njemu i njegovom radu (i pisanju o Rabu i Rabljanima) posveti jedan post, ali to neka bude tema za budućnost.